Problem
Ne prihvatanje stanja svog deteta kako od strane roditelja tako i porodice.
Nerealna očekivanja u razvoju svog deteta ,usled nedovoljne informisanosti roditelja o stanju i mogućoj perspektivi.
Ljudi imaju potrebu da iz sažaljenja rešavaju probleme osobe sa invaliditetom umesto njih samih, ne dozvoljavajući im da se osamostale i samostalno suočavaju sa problemom.
Osobe sa invaliditetom ne treba prezaštićivati niti sažaljevati, već im dati podršku da maksimalno iskoriste svoje preostale sposobnosti, a sve u cilju što većeg osamostaljivanja.
Nedovoljna briga društva prema osobama sa invaliditetom.
Pored velikog entuzijazma i angažovanja roditelja i stručnjaka da se obezbedi adekvatniji prostor, nailazimo na delimično razumevanje lokalne i šire društvene zajednice.
Nemogućnost realizacije adekvatnih programa, koji decu osamostaljuju u društvenom funkcionisanju, zbog neuslovnog prostora.
Društvo za pomoć MNRO se susreće sa velikim problemima u sprovođenju adekvatnih programa zbog neadekvatnog prostora i finansijske podrške lokalne i šire društene sredine.
Opterećenost roditelja osobe sa invaliditetom u organizovanju porodičnog funkcionisanja.
Neophodni su Dnevni boravci u lokalnoj sredini za dnevno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom shodno njihovim fizičkim i intelektualnim mogućnostima.
Zakasneli početak rada osobom sa invaliditetom
Neblagovremena informisanost roditelja o mogućnostima za što raniji tretman atipičnog deteta u odgovarajućim institucijama.
Društvo za pomoć MNRO susreće se sa velikim problemima starijih osoba sa invaliditetom, koji su u sve težoj situaciji, oni i njihove porodice koje umiru. Tako da u našem Društvu osobe sa invaliditetom je 70% bez jednog roditelja a 2% bez ijednog roditelja.
DA BI POMOGLI PORODICAMA OSOBA SA INVALIDITETOM, NEOPHODNA NAM JE POMOĆ ŠIRE DRUŠTVENE SREDINE, MORALNA I FINASIJSKA.